_ New part_

Sjedim i gledam svoj odraz na nebu tako je muchan. Tako je bolan, potishten i jadan. Tako ogranichen sav dalek, nedostizhan i sjetan. Vidim sebe uplashenu, trazhim nesto meni strano. A zatim dugo nakon toga chutim i stvaram viziju koja mi govori da gore od ovoga ne mozhe biti. Sve one uspomene koje su me drzhale u neizvjesnosti sada mi kroje put  i pokazuju mi kuda dalje da krenem. Pokushavam to prebodriti hrabro bash kao i do sada. Teshko je, jako je teshko. Svaki korak me boli. Hodam bosih nogu po trnju, stopala me peku¸Bol se probija sve do srca, para, peche, grebe paklenom snagom. Stojim na kristalnim nogama koje podrhtavaju! Situacija mi je veoma strana.

 Chak sebe jedva prepoznajem. Ne znam zashto ne mogu nach izlaz iz ovog labirinta kad sam  do sada u tome bila prilichno vjeshta. Mada na kraju znam da chu ja sve to prebodriti i podichi se, ali nikada se nechu moch pomiriti sa tim da se sve desilo na mojoj kozhi. To me fkt boli i boljet che me do kreja zhivota!

10 komentara

  1. Ey sweco moja =)
    eto ya i frend smo naprawili nowi blogich
    pa etooo posjeti me
    i ostawi kom
    a ya sam ona
    neckada twoja melyplawusha

    a sad da te
    *jubnem
    *wojnem
    *zagujnem

    p.s. LoLim te do neba

    melyplawusha i backy =P

Komentariši